Baza znanja

Vrijednosno usklađenje potraživanja od kupaca u skladu sa MSFI 9 – Financijski instrumenti

Objavio 13. Rujan 2019.Listopad 23rd, 2020Nema komentara

Uvod

Iako je iz naslova teško shvatiti da vrijednosno usklađenje potraživanja ima veze sa računovodstvenim standardom koji se bavi financijskim instrumentima, činjenica je da su potraživanja jedan od elemenata financijske imovine. Dakle, iako sam naziv MSFI-a zavarava i za očekivati je da će isti biti od interesa isključivo financijskim institucijama, svi obveznici MSFI-a moraju primjenjivati odredbe ovog standarda barem prilikom vrednovanja potraživanja od kupaca.

Predmetni standard u primjeni je od 01.01.2018. godine (odnosno, počevši od financijskih izvještaja za 2018. godinu), ali nedoumice oko modela utvrđivanja vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupaca bile su izražene tijekom izrade financijskih izvještaja za 2018. godinu.  Danas, nakon okončanih financijskih izvještaja za 2018. godinu (prvenstveno) međunarodna iskustva pomažu nam kako definirati i utvrditi vrijednosno usklađenje potraživanja od kupaca na svaki datum bilance.

Definicije

Potraživanja od kupaca predstavljaju financijski instrument koji u pravilu proizlazi iz ugovornog odnosa sa kupcem sa naslova kojega društvo formira prihode. Predmetni ugovori sa kupcima pretpostavljaju da društvo ima pravo na primitak novčanih sredstva pod određenim uvjetima (npr. isporuka robe ili pružanje usluga).

Najveća novost kod novog MSFI 9 je definiranje modela umanjenja vrijednosti vezano uz potraživanja i financijsku imovinu. Novi MSFI definira umanjenje vrijednosti potraživanja pomoću modela očekivanih kreditnih gubitaka, što predstavlja značajno odstupanje od postojećeg modela nastalih kreditnih gubitaka definiranih odredbama MRS 39 – Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.

Model nastalog gubitka iz MRS-a 39 priznavao je gubitak po financijskom instrumentu tek kada se pojavio objektivan dokaz o umanjenju vrijednosti financijskog instrumenta, kao primjerice kašnjenje plaćanja obveza, financijske poteškoće dužnika, otvaranje predstečajnog / stečajnog postupka, likvidacija dužnika i sl. Na taj način ovaj je pristup rezultirao dosta kasnim priznavanjem gubitaka u financijskim izvještajima.

Nasuprot tome, model očekivanih kreditnih gubitaka zahtijeva procjenu mogućih gubitaka od umanjenja vrijednosti financijskih instrumenata prije pogoršanja financijske i kreditne sposobnosti dužnika. Ovaj model zahtjeva da se vrijednosno usklađenje priznaje prije nego što je došlo to nastalih gubitaka. Ovaj pristup zahtjeva da se na svaki dan bilance razmotre trenutni uvjeti i buduća gospodarska kretanja, koji su dostupna u trenutku izrade financijskih izvještaja, kako bi se projicirali očekivani kreditni gubici. 

Modeli vrijednosnog usklađenja kod potraživanja od kupaca

Prilikom definiranja modela vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupaca, koji ne sadrže značajniju komponentu financiranja omogućen je tzv. “pojednostavljeni pristup” definiranja vrijednosnog usklađenja. Navedeno podrazumijeva definiranje očekivanog vrijednosnog usklađenja tijekom cijelog razdoblja potraživanja (odnosno do njegove naplate).

No, ovaj pojednostavljeni model može se priznavati isključivo ukoliko ne postoji značajna komponenta financiranja (npr. odobravanje dužih razdoblja naplate potraživanja, gdje je prilikom formiranja prodajne cijene uključena bila i cijena kapitala). Većina potraživanja od kupaca (u pravilu) ne uključuju komponentu financiranja, zbog čega se može primjeniti pojednostavljeni pristup vrijednosnog usklađenja.

Metoda pomoću koje se može definirati ovakvo vrijednosno usklađenje potraživanja bez značajne komponente financiranja pomoću pojednostavljenog pristupa je metoda “matrice umanjenja vrijednosti”.  Matrica umanjenja vrijednosti temelji se na povijesnim stopama neispunjenja obveza pojedinih poslovnih partnera tijekom očekivanog vijeka potraživanja od kupaca, te je ova matrica usklađena s procjenama budućih tendencija.

Da bi se moglo definirati ovo vrijednosno usklađenje potraživanja, koraci su sljedeći:

Korak 1: Određivanje odgovarajuće skupine potraživanja u kategorije obilježja zajedničkog kreditnog rizika

Korak 2: Određivanje razdoblja tijekom kojega se dobivaju povijesne stope gubitaka kako bi se definirala procjena očekivanih stopa budućih gubitaka

Korak 3: Određivanje povijesnih stopa gubitaka

Korak 4: Razmatranje budućih ekonomskih čimbenika i prilagodba povijesnih stopa gubitaka

Korak 5: Izračun očekivanih kreditnih gubitaka

Detaljnije o svakom pojedinom koraku u nastavku:

Korak 1: Određivanje odgovarajuće skupine potraživanja u kategorije obilježja zajedničkog kreditnog rizika

Ključan korak prilikom definiranja povijesnih stopa gubitaka vezanih uz otpise potraživanja od kupaca je definiranje pojedinih skupina potraživanja. Ispravno grupiranje dovesti će do različitih skupina potraživanja, koje imaju različite stope gubitaka. Tako primjerice potraživanja od povezanih društava, posebice u situacijama kada je matično društvo financijski stabilno, dovesti će minimalnih gubitaka vezanih uz otpise potraživanja od kupaca. No, potraživanje od velikog broja malih pojedinačnih kupaca, za koje se ne zahtijeva avansna naplata, može dovesti do visokih iznosa gubitaka. Sa druge strane potraživanja od kupaca koja su osigurana kod osiguravajućih kuća, zbog činjenice da analizu kreditnog rizika radi osiguravajuća kuća koja  definira uvjete pod kojima može doći do isporuke (npr. maksimalni iznos kreditnog limita, obvezna naplata potraživanja u roku od 30 dana od datuma dospijeća računa i sl.) dovodi u pravilu do niskih iznosa gubitaka. 

Upravo zbog činjenice da različite kategorije kupaca dovode do različitih kreditnih rizika, a time i različitih stopa gubitaka, navedeno dovodi do ukupnih različitih iznosa u ovisnosti o saldu na pojedini datum bilance.

Primjeri kriterija koji se mogu upotrijebiti za grupiranje potraživanja uključuju geografsku regiju, vrstu proizvoda, kreditni rejting klijenta, osiguranje kolaterala ili osiguranje trgovačkog kredita i vrstu kupca (npr. veleprodaja vs. maloprodaja). Prilikom definiranja grupiranja potraživanja ključno je da grupe imaju identične obrasce otpisa potraživanja.

Korak 2: Određivanje razdoblja tijekom kojega se dobivaju povijesne stope gubitaka kako bi se definirala procjena očekivanih budućih gubitaka

Sama analiza povijesnih podataka u cilju definiranja povijesne stope gubitaka, trebala bi se provesti tijekom nekog duljeg razdoblja. U pravilu se u literaturi spominje razdoblje između 2-5 godina, kao mjerodavno razdoblje kvalitetne analize povijesnih gubitaka.

Korak 3: Određivanje povijesnih stopa gubitaka

Sam modalitet utvrđivanja povijesnih stopa gubitaka nije detaljno definiran odredbama MSFI 9 – Financijski instrumenti, odnosno ovaj MSFI ne daje detaljnije upute kako izračunati ove povijesne stope gubitaka. Stoga se u literaturi razvio model “matrice umanjenja vrijednosti“, koji polazi od analize ukupno nenaplaćene realizacije u odnosu  na ukupnu realizaciju (=fakturirani iznosi potraživanja od kupaca) tijekom nekog vremenskog razdoblja. 

Navedeno podrazumijeva izračun nenaplaćenih računa tijekom nekog vremenskog razdoblja kada isti postaju nenaplativa kategorija. Iako nema adekvatne upute u MSFI-u, navedeno može uključivati:

  • kada postanemo svjesni nemogućnosti naplate potraživanja (npr. blokada poslovnog partnera, otvaranje predstečajnog / stečajnog postupka i sl.)
  • kada po vlastitim poslovnim politikama predmetno potraživanje smatramo nenaplativo i zbog toga pokrećemo druge modalitete naplate (npr. utuženje)

Na bazi ovakvog izračuna izrađuje se matrica umanjenja vrijednosti. Način izračuna matrice umanjenja vrijednosti dan je u primjeru u nastavku ovog materijala.

Korak 4: Razmatranje budućih ekonomskih čimbenika i prilagodba povijesnih stopa gubitaka

Utvrđene povijesne stope gubitaka iz Koraka 3 neophodno je još korigirati za razmatranja budućih ekonomskih čimbenika. Ključno je definirati da li su povijesne stope gubitaka nastale pod istim ekonomskim uvjetima koji su reprezentativni za one koje se očekuje da će postojati tijekom budućih razdoblja. 

Za očekivati je da su povijesne stope gubitaka tijekom razdoblja krize veće od budućih gubitaka koji će nastati u prosperitetnom okruženju. Zbog toga je ključno napraviti eventualne korekcije na prethodno utvrđene povijesne stope gubitaka.

Zaključno, za očekivati je povećanje povijesnih stopa gubitaka u razdobljima očekivanja ekonomske krize, odnosno smanjenja povijesnih stopa gubitaka u situacijama prosperiteta. 

Identično kao i analiza povijesnih stopa gubitaka, i ove korekcije za buduće ekonomske čimbenike je bitno uzeti u obzir prilikom svakog datuma bilance (tj. na svaki datum izrade financijskih izvještaja).

Korak 5: Izračun očekivanih kreditnih gubitaka

Sam izračun očekivanih kreditnih gubitaka bazira se na utvrđenim postocima umanjenja vrijednosti nakon eventualne povijesne stope gubitaka. Primjer jednog izračuna dan je u nastavku:

Primjer:

Poduzeće A d.o.o. tijekom 2018. godine ostvarilo je ukupnu fakturiranu realizaciju (prihod uvećan za PDV, koji je priznat kao potraživanje od kupaca) u visini od 55.000.000 HRK.  Analizirajući strukturu kupaca, ustanovljeno je da postoje sljedeće ključne cjeline:

  1.  potraživanja od povezanih poduzeća, koja se povijesno u cijelosti naplaćuju, te za ista ne postoje rizici vezani uz nemogućnost naplate potraživanja
  2. potraživanja od ključnih kupaca (key accounts), koja su osigurana od strane osiguravajućeg društva, te za koja za cjelokupnu fakturiranu realizaciju 2018. godine nije bilo nenaplaćenih potraživanja, te
  3. potraživanja od ostalih kupaca, za koja u pravilu poduzeće interno analizira potraživanja od kupaca, te definira kreditne rizike. Tijekom 2018. godine od ukupne realizacije nije naplaćen iznos od 250.000 HRK, za koje je poduzeće pokrenulo postupke prisilne naplate. 

Ukupna struktura fakturirane realizacije tijekom 2018. godine po prethodno navedenim skupinama kupaca bila je sljedeća:

Skupina: Opis skupine: Iznos realizacije u 2018. godini Nenaplaćeni iznos:
1. Realizacija sa povezanim poduzećima 10.000.000 0
2. Realizacija sa ključnim kupcima 25.000.000 0
3. Realizacija sa ostalim kupcima 20.000.000 250.000
UKUPNO: 55.000.000 250.000

Identično strukturiranje fakturirane realizacije napravljeno je i za usporedne, 2016. i 2017. godinu., te su podaci sljedeći:

u 2017. godini

Skupina: Opis skupine: Iznos realizacije u 2017. godini Nenaplaćeni iznos:
1. Realizacija sa povezanim poduzećima 7.000.000 0
2. Realizacija sa ključnim kupcima 20.000.000 0
3. Realizacija sa ostalim kupcima 18.000.000 50.000
UKUPNO: 45.000.000 50.000

u 2016. godini

Skupina: Opis skupine: Iznos realizacije u 2016. godini Nenaplaćeni iznos:
1. Realizacija sa povezanim poduzećima 5.000.000 0
2. Realizacija sa ključnim kupcima 20.000.000 0
3. Realizacija sa ostalim kupcima 15.000.000 100.000
UKUPNO: 40.000.000 100.000

 U konačnici, iz predmetne strukture fakturirane realizacije proizlazi kumulativno sljedeći izračun:

Skupina: Opis skupine: Iznos realizacije u 2016. – 2018. godini Nenaplaćeni iznos:
1. Realizacija sa povezanim poduzećima 22.000.000 0
2. Realizacija sa ključnim kupcima 65.000.000 0
3. Realizacija sa ostalim kupcima 53.000.000 400.000
UKUPNO: 140.000.000 400.000

Ukupno, analizirajući realizaciju sa ostalim kupcima dolazimo do iznosa nenaplativih potraživanja u visini od 0,75% (=400.000 HRK / 53.000.000 HRK).

Kao što je prethodno i navedeno, ovi izračuni nenaplaćenih potraživanja utvrđuju se na bazi fakturirane realizacije, a ne na bazi salda na određeni datum bilance. Dakle, neophodno je pratiti ova potraživanja i nakon samog datuma bilance.

Sljedeći korak je izračun matrice umanjenja vrijednosti koji se bazira na modalitetu naplate potraživanja, ali isključivo za realizaciju sa ostalim kupcima, budući da je već prethodno utvrđeno da samo ova kategorija predstavlja potencijalno rizičnu kategoriju. 

Razdoblje naplate Ukupni iznos fakturirane realizacije Naplaćeno u razdoblju naplate Nenaplaćeno u razdoblju naplate
do dospijeća 53.000.000 18.000.000 35.000.000
u roku od 30 dana od datuma dospijeća 35.000.000 25.000.000 10.000.000
u roku od 60 dana od datuma dospijeća 10.000.000 7.000.000 3.000.000
u roku od od 90 dana od datuma dospijeća 3.000.000 1.000.000 2.000.000
u roku od 120 dana od datuma dospijeća 2.000.000 1.500.000 500.000
u roku od 180 dana od datuma dospijeća 500.000 100.000 400.000

Sljedeći vezani korak je izračun povijesne stope umanjenja vrijednosti:

Opis: Iznos potraživanja u dospijeću Iznos potraživanja 0-30 dana Iznos potraživanja 30-60 dana Iznos potraživanja 60-90 dana Iznos potraživanja 90-120 dana Iznos potraživanja 120-180 dana
Iznos realizacije 53.000.000 35.000.000 10.000.000 3.000.000 2.000.000 500.000
Nenaplativi iznos 400.000 400.000 400.000 400.000 400.000 400.000
Povijesna stopa umanjenja vrijednosti 0,75% 1,14% 4,00% 13,33% 20,00% 80,00%

Na ovaj način utvrđene su povijesne stope umanjenja vrijednosti. Predmetne se stope korigiraju za projekciju budućih ekonomskih kretanja. 

Budući da su trenutačne najave kretanja BDP-a u Republici Hrvatskoj perspektivne, u ovom primjeru se očekuje da neće doći do značajnijeg poremećaja vezano uz prethodno utvrđene povijesne stope umanjenja vrijednosti. 

Na bazi ovako utvrđenih povijesnih stopa umanjenja vrijednost, na 31.12.2019., koji predstavlja naredni datum bilance, neophodno je temeljem utvrđenog salda potraživanja od ostalih kupaca primjeniti ove stope i definirati vrijednosno usklađenje.

Odnosno, pod pretpostavkom da su salda potraživanja od ostalih kupaca na dan 31.12.2019. godine u visini od 2.000.000 HRK sljedeće strukture, izračun vrijednosnog usklađenja koje je potrebno priznati primjenom odredbi MSFI 9 je sljedeći:

Struktura potraživanja po dospijeću Saldo potraživanja Stopa umanjenja vrijednosti Izračun vrijednosnog usklađenja
nedospjelo 1.000.000 0,75% 7.500
do 30 dana 350.000 1,14% 3.990
do 60 dana 150.000 4,00% 6.000
do 90 dana 200.000 13,33% 26.660
do 120 dana 150.000 20,00% 30.000
do 180 dana 50.000 80,00% 40.000

Ukupan iznos ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca iznosi 114.150 HRK.

Porezni aspekti vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupaca u skladu sa MSFI 9

Odredbe Zakona o porezu na dobit vrlo jednoznačno definiraju porezno priznate iznose vrijednosnog usklađenja potraživanja od kupaca, i suštinski se baziraju na modelu nastalog gubitka u skladu sa odredbama MRS 39. Nažalost, ne prepoznaju model očekivanih kreditnih gubitaka

Sa poreznog aspekta porezno priznatim rashodima smatraju se sljedeća vrijednosna usklađenja potraživanja od kupaca:

  • potraživanja od kupaca koja su dospjela 60 dana do kraja poreznog razdoblja (dakle dospjela do 01.11. tekuće godine), a ako ista nisu naplaćena 15 dana prije podnošenja prijave poreza na dobit
  • potraživanja od kupaca koja su utužena prije zastare ili se vodi ovršni postupka, ako su prijavljena u stečajnom ili predstečajnom postupku, te ukoliko je postignuta nagodba sa dužnikom. Pri tome, priznaju se pokrenuti postupci 15 dana prije prijave poreza na dobit.

Također, navedene odredbe podrazumijevaju definiranje vrijednosnog usklađenja za svakog pojedinog kupca zasebno.

Dakle, u odnosu na model očekivanih kreditnih gubitaka, ključno je navesti da dio ovih troškova vrijednosnog usklađenja neće biti porezno priznati rashod. Navedeno se odnosi na sljedeća potraživanja:

  • potraživanja koja su nedospjela i dospjela do 60 dana na svaki dan bilance
  • potraživanja koja su naplaćena u narednoj poslovnoj godini 15 dana prije podnošenja prijave poreza na dobit

Podsjećamo da za iznos ovog porezno nepriznatog vrijednosnog usklađenja će biti neophodno formirati i odgođenu poreznu imovinu.