Uvod
Jedna od globalno najznačajnijih poreznih novosti tijekom listopada 2021. godine (08.10.2021.) bila je objava OECD-a o usvajanju minimalne stope poreza na dobit – značajan dogovor kojim je 136 zemalja usvojilo oporezivanje multinacionalnih kompanija primjenom minimalne stope poreza na dobit od 15% počevši od 2023. godine.
Projekt je ovo OECD-a, koji je prije godinu dana (u listopadu 2020. godine) objavio dva dokumenta: tzv. Pillar One i Pillar Two (hrvatski: Prvi stup i Drugi stup). I dok se Prvi stup bazira na boljoj preraspodjeli ostvarenog profita kod multinacionalnih kompanija (pri čemu je ovo targetirano na digitalne usluge), Drugi stup se bazira na definiranju minimalne stope poreza na dobit i načina njezine raspodjele. Značajan zamah ovom projektu i njegovom usvajanju može se zahvaliti američkoj predsjednici Federalnih rezervi Janet Yellen, koja je posljednjih 6 mjeseci (od travnja 2021. godine) značajno agitirala za usvajanje ovog okvir oporezivanja multinacionalnih kompanija.
I dok se odredbe Prvog stupa odnose na multinacionalne kompanije sa globalnim prihodima većim od 20 mlrd. USD, odredbe Drugog Stupa obuhvaćaju sve multinacionalne kompanije sa godišnjim prihodom većim od 750 mil. EUR. Sukladno postojećim projekcijama OECD-a, samo 100 najvećih svjetskih poduzeća će primjenom ovog poreznog modela plaćati dodatnih 125 mlrd. USD dodatnog poreza na dobit / globalno / godišnje.
Razlozi uvođenja minimalne stope poreza na dobit
Ovaj projekt OECD-a je produkt poziva većeg broja ekonomista posljednjih godina koji upozoravaju da je “borba pojedinih država” u vidu smanjena stope poreza na dobit uzela prevelikog maha. Osnovni razlog smanjenja stope poreza na dobit pojedinih zemalja je privlačenje multinacionalnih kompanija, kako bi bili privlačni za investicijske cikluse i na taj način zadržali rast gospodarstva.
U tom nastojanju stope poreza na dobit višestruko su smanjene. Tako primjerice, stopa poreza na dobit smanjena je u SAD-u sa 52% 1960. godine na 21% posljednjom poreznom reformom 2018. godine. Ovakav trend zamjetan je globalno posebice posljednjih 20-tak godina.
I Republika Hrvatska posljednjih godina značajno je smanjila stopu poreza na dobit – sa 20% danas većina poduzetnika plaća stopu poreza na dobit od svega 10% (sa prihodima do 7,5 mil. HRK).
Jedna od zemalja koja se je dugo opirala ovom prijedlogu tijekom razdoblja pregovora bila je Irska, koja je sa stopom poreza na dobit od 12,5% posljednjih 20-tak godina privukla veliki broj multinacionalnih korporacija, posebice iz IT sektora (Google, Microsoft, Intel, Apple, Facebook). Koliko je porez na dobit u Irskoj značajna kategorija govori podatak da za usporedbu od Hrvatske, u čiji se državni proračun slijeva svega 5,6% priljeva sa naslova poreza na dobit, u Irskoj je taj postotak čak 20% (11,8 milijarde USD). Irska je u konačnici prihvatila ovaj prijedlog OECD-a, nakon što je dobila osiguranje da se minimalna stopa poreza na dobit neće povećavati u budućim razdobljima.
Drugi ključan razlog uvođenja ovakvog sustava oporezivanja je borba sa poreznim oazama. Postojeća istraživanja upućuju da čak 40% ostvarenih dobitaka, multinacionalne kompanije prelijevaju upravo u porezne oaze.
Danas se prema metodologiji indeksa financijske tajnosti (eng. Financial Secrecy Index) neprofitne organizacije pod nazivom Mreža porezne pravde (eng. Tax Justice Network) smatraju sljedećih deset (10) zemalja najvećim poreznim oazama:
| R. br. | Država: |
| 1. | Kajmanski otoci |
| 2. | Sjedinjene Američke Države |
| 3. | Švicarska |
| 4. | Hong Kong |
| 5. | Singapur |
| 6. | Luksemburg |
| 7. | Japan |
| 8. | Nizozemska |
| 9. | Britanski Djevičanski otoci |
| 10. | Ujedinjeni Arapski Emirati |
I treći ključan razlog uvođenja ovog novog okvira globalnog oporezivanja je činjenica da današnje digitalne usluge zahtijevaju drugačiji sustav globalnog oporezivanja. Budući da se postojeći okvir globalnog oporezivanja bazira na pravilima koja su definirana prije gotovo 100-tinjak godina, novo digitalno doba zahtjeva i drugačiji pristup oporezivanju. Navedeno je posebice izraženog kod digitalnih usluga (npr. usluge streaminga kao Netflix, korištenje cloud platformi kao Google Drive, Dropbox i sl.) gdje se porez na dobit plaća isključivo u zemlji poduzetnika koji pruža uslugu, iako se korisnici nalaze lokalno.
Ključne odredbe vezane Prvog i Drugog stupa
Kao što je prethodno i navedeno, ove odredbe vezane su isključivo za multinacionalna kompanije sa globalnim prihodima većim od 750 mil. EUR / godišnje kod odredbi vezani uz Drugi stup, odnosno 20 mlrd. EUR godišnjeg prihoda i stopom bruto profitabilnosti (dobit prije poreza / prihod) većom od 10% za Prvi stup. Ostali poduzetnici neće imati utjecaja od uvođenja ovog novog okvira globalnog oporezivanja.
Poduzeća koja potpadaju pod odredbe OECD-ovog Prvog stupa (globalni prihod veći od 20 mlrd. EUR/godišnje i stopa bruto profitabilnosti veća od 10%) biti će u obvezi plaćati porez na dobit u zemljama u kojima se ostvaruje prihod. Pri tome postoje dva uvjeta za alokaciju prihoda u zemlje u kojima se isti ostvaruje:
- iznos “A”, koji se bazira na oporezivanju “ekstra” bruto profitabilnosti iznad definiranih 10% i to na način da se dio (za sada je predloženo da taj dio iznosi između 20 i 30% ostvarenog “ekstra” ekstra profitabilnosti) oporezuje porezom na dobit svake pojedine zemlje gdje se prihod i ostvaruje, te
- iznos “B”, kojim se definira plaćanje poreza na dobit u zemljama gdje su aktivnosti marketinga i distribucije, odnosno porez na dobit plaćati će se zbog same činjenice da se tržište nalazi lokalno.
Prema trenutačnom okviru, omogućiti će se i prijenos poreznih gubitaka iz razdoblja u razdoblje, dok potencijalne situacije dvostrukog oporezivanja biti će eliminirane postojećim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, a usklađenost sa poreznim obvezama (npr. podnošenje porezne prijave i plaćanje poreza na dobit u svakoj pojedinoj zemlji) biti će pojednostavljena.
Postojeće analize upućuju da će ovaj modalitet oporezivanja imati utjecaja na 78 od globalno 500 najvećih kompanija, pri čemu nakon ove prve implementacije očekuje se smanjenje limita uključivanja kompanija sa 20 mlrd. EUR na 10 mlrd. EUR tijekom razdoblja od sedam (7) godina.
Drugi stup bazira se na definiranju minimalne stope poreza na dobit od 15% za sva multinacionalna poduzeća čiji su godišnji prihodi veći od 750 mil. EUR. Ukoliko ova poduzeća u nekim zemljama plaćaju manju stopu poreza na dobit od ove propisane u visini od 15% u obvezi su obračunati i platiti razliku do predmetnih 15% (eng. Income Incluson Rule, skraćeno IIR). Ukoliko se radi o povezanom društvu, koje se nalazi u zemlji sa niskim porezom koje ne podliježe porezu prema IIR pravilu, tada prema pravilu o neoporezivom plaćanju (eng. Undertaxed Payment Rule, skraćeno UTPR), matično društvo ne može sa poreznog aspekta odbiti troškove svojeg povezanog društva dok ne ostvari visinu minimalne stope poreza na dobit od 15%.
Odnosno, jednostavnije rečeno, u svakoj zemlji multinacionalne kompanije u obvezi su platiti minimalnu stopu poreza na dobit od 15%. Izuzetno, u situacijama ukoliko sama zemlja nema ovakvo pravilo i ne prihvaća minimalnu stopu poreza na dobit od 15%, tada matično društvo multinacionalne grupe je u obvezi platiti razliku iz ovih pojedinih zemalja, koje nisu prihvatile stopu minimalnu stopu poreza na dobit, u zemlji gdje se nalazi matično društvo.
Iako ovako opisani okvir dovodi do brojnih nedoumica i pitanja, očekuje se tijekom 2022. godine rješavanje tehničkih pitanja, te izrada drafta zakonodavnog okvira i pripadajućih uputa, koje bi osigurale pojedinim zemljama članicama OECD-a da novi modalitet oporezivanja inkorporiraju u svoje zakonodavne okvire. Početak implementacije planiran je već u 2023. godini.
