Dokazi neophodni za isporuku roba
Počevši od 01.01.2020. godine, na snagu je stupila Uredba vijeća EU br. 2018/1918, koja daje detaljnije upute vezane dokazivanje isporuke robe unutar EU. Dva su ključna razloga uvođenja ove Uredbe:
- prema projekcijama zemlje članice EU izgube 11,2% ukupnog prihoda od PDV-a zbog prijevara vezanih uz PDV. Navedeno je na razini 2017. godine iznosilo 137,5 milijarde EUR-a gubitka u proračunima zemalja članica EU;
- različite zemlje članice imaju različita pravila za porezne obveznike vezane uz isporuke u druge zemlje članice, što dovodi i do pravne nesigurnosti za porezne obveznike unutar EU.
Predmetna Uredba vijeća EU direktno se implementira u hrvatski zakonodavni sustav, te ista ne zahtijeva promjenu Zakona o PDV-u, već ju svi poduzetnici u Republici Hrvatskoj (ali i u drugim zemljama članicama EU) trebaju provoditi počevši od 01.01.2020. godine.
Odredbe ove Uredbe zahtijevaju da se prilikom isporuke robe prodavatelj mora imati dva neproturječna dokaza da je roba isporučena u drugu zemlju članicu. Navedeno podrazumijeva sljedeće:
| Tko organizira isporuku? | Koji osnovni dokazi moraju postojati? | Koji dodatni dokazi mogu još se priložiti? |
| Napomene: | Iz ove skupine mogu biti: ili 2 dokaza iz ove skupine ako su izdani od „trećih strana“ (koji nisu vezani uz kupca i prodavatelja) ili 1 dokaz iz ove skupine i još jedan iz „dodatnih dokaza“ | Koristi se ukoliko iz „osnovnih dokumenata“ postoji samo jedan dokaz, tada drugi dokaz mora biti iz ove skupine dokumenata, te izdan od „trećih strana“ (koja nije vezana uz kupca i prodavatelja) |
| Prodavatelj organizira isporuku (bilo vlastita isporuka bilo treća osoba organizira isporuku za račun prodavatelja) | Dokumenti koji se odnose na otpremu ili prijevoz robe, kao npr: potpisani CMR teretnica račun za prijevoz robe | polica osiguranja povezana s otpremom / prijevozom robe, ili bankovni dokumenti kojima se potvrđuje plaćanje otpreme / prijevoza robe; službeni dokumenti koje je izdalo tijelo javne vlasti (npr. javni bilježnik) kojima se potvrđuje dolazak robe u državu članicu odredišta; potvrda koju je izdao posjednik skladišta, kojom se potvrđuje skladištenje robe u toj državi članici. |
| Kupac organizira isporuku (bilo vlastita isporuka bilo treća osoba organizira isporuku za račun kupca) | Pisana izjava kupca, koju mora dostaviti prodavatelju do 10-tog u narednom mjesecu koji slijedi nakon isporuke. U pisanoj izjavi mora biti definirano: datum izdavanja ime i adresa stjecatelja količina i priroda robe datum i mjesto dolaska robe i slučaju isporuke prijevoznim sredstvom, identifikacijski broj prijevoznog sredstva identifikacija pojedinca koji preuzima robu za račun kupca. + dokazi u nastavku: | |
| Dokumenti koji se odnose na otpremu ili prijevoz robe, kao npr: potpisani CMR teretnica račun za prijevoz robe | polica osiguranja povezana s otpremom / prijevozom robe, ili bankovni dokumenti kojima se potvrđuje plaćanje otpreme / prijevoza robe; službeni dokumenti koje je izdalo tijelo javne vlasti (npr. javni bilježnik) kojima se potvrđuje dolazak robe u državu članicu odredišta; potvrda koju je izdao posjednik skladišta, kojom se potvrđuje skladištenje robe u toj državi članici. | |
Za razliku od prethodne izjave (koja je bila u primjeni do 31.12.2019. godine), koja je bila uobičajna prilikom isporuke robe ukoliko je prijevoz vršio prodavatelj u drugu zemlju članicu, ova izjava će se izdavati naknadno, nakon što roba bude bila isporučena u drugu zemlju članicu (!). Dakle, biti će neophodno osigurati naknadno prikupljanje ovih izjava o zaprimanju robe u drugu zemlju članicu u roku od 10 dana nakon okončanja mjeseca u kojem je isporuka obavljena.
Ukoliko ne osigurate predmetne dokaze o isporuci u drugu zemlju članicu, na navedenu isporuku morate obračunati hrvatski porez na dodanu vrijednost (!).
Ključno je navesti da je Europska komisija izdala upute na ovu uredbu (tzv. „2020 VAT Quick Fixes“) dana 20.12.2019. godine. Dakle, svega 10 dana prije početka primjene, u kojem navodi da zemlje članice mogu uvesti i jednostavnije oblike dokazivanja vezano uz provedbu ove Uredbe u svoj zakonodavni okvir. Jedan od zemalja koja je uvela pojednostavljenje je i Slovenija, koja zahtjeva samo pisanu izjavu vezano uz dokazivanje isporuke roba u drugu zemlju članicu EU. Detaljnu uputu izdala je i talijanska porezna uprava u kojoj konstatira da čak i u situacijama nepostojanja CRM-a ili drugog oblika potvrde o prijevozu, potvrda kupca predstavlja dostatni dokaz ukoliko je iz dokumentacije (izlazni račun, bankovni izvodi, ugovor, INTRASTAT obrazac) o kojim se poslovnim partnerima radi.
Za vidjeti je da li će i Ministarstvo financija u skorijem roku dati neku kvalitetniju uputu kako bi se jednostavnije implementirala ova Uredba u hrvatsku praksu.
Također, u ovim uputama 2020 VAT Quick Fixes Europska komisija navodi da predmetna izjava može biti i u elektronskom formatu, te da porezne uprave zemlja članica EU bi trebale biti fleksibilne u smislu zaprimanja ovih potvrdi ne samo u papirnatom obliku.
Potvrde iz VIES baze
Također podsjećamo da su izmijenjeni i uvjeti vezani s primjenom oslobođenja za isporuku dobara unutar EU propisani odredbama čl. 41. st. 1. t. a) Zakona o PDV-u, koji sada definiraju da posjedovanje PDV ID broja iz VIES baze postaje materijalni uvjet za priznavanje oslobođenja prilikom isporuke u drugu zemlju članicu. Dakle, postaje obavezno prilikom ispostavljanja izlaznog računa prikupiti iz VIES baze PDV ID broj kupca kojem se roba isporučuje.
Budući da se status PDV ID broja svakog poduzetnika može promijeniti (npr. nekom poduzetniku iz zemlje članice EU može se sustegnuti PDV ID broj tijekom mjeseca), ključno je kontrolu PDV ID broja iz VIES baze provesti u trenutku ispostavljanja izlaznog računa. Dakle, više nije dostatno naknadno jednom mjesečno /kvartalno provjeriti da li kupac ima PDV ID broj, već je navedeno neophodno provesti u trenutku ispostavljanja izlaznog računa.
Budući da je posjedovanje PDV ID broja bila u pravilu kontrola koja se je provodila naknadno od strane odjela računovodstva (tj. nakon što je izlazni račun izdan), predmetne izmjene dovode do toga da odjel prodaje (tj. osobe koje izdaju izlazne račune) trebale bi u trenutku ispostavljanja izlaznog računa provjeriti VIES bazu, te dokaz arhivirati (npr. isprintati potvrdu iz VIES baze).
Podsjećamo da je podatak o PDV ID broju iz VIES baze dostupan na sljedećem linku: http://ec.europa.eu/taxation_customs/vies/.
Zaključak
Ove nove promjene vezane uz dokazivanje isporuka u EU svakako ostavljaju traga u organizaciju poslovanja svakog poduzetnika. Iako je područje primjene PDV-a uobičajeno u jurisdikciji odjela računovodstva, kako se radi o izmjenama koje se moraju osigurati u trenutku isporuke robe, jedino logično je organizirati sustav na način da odjel prodaje (odnosno, osobe zadužene za izdavanje izlaznih računa) preuzmu ove nove zahtjeve vezane uz dokumentiranje isporuka.
